GIN KAO LIJEK

EGIPAT

Juniper Communis ili borovica koristila se zbog svojih svojstava liječenja još u doba starog Egipta. Postoje zapisi na papirusu iz razdoblja 1550 god. pr. Kr. na kojem se predlaže da borovica liječi glavobolju, a mješavina plodova bobice i ulja infekciju sa parazitima.

GRCI

U 4. stoljeću prije Krista poznati nam Aristotel piše o borovici kao lijeku.

Međutim, najdetaljnije zapise o snazi liječenja borovicom  dugujemo “Pliniju Starijem” koji je živio u 1 st. naše ere. Njegovo remek dijelo “Naturalis Historia” (77 – 79 po. Kr.) govori o botanici, astronomiji i medicini. Borovica, kaže, može izliječiti bolove u trbuhu pa čak i “otjerati zmije”. Nadalje za liječenje infekcije mjehura, bolove u trbuhu pa čak i grčeve treba popiti mješavinu bijelog vina i borovica. Gin kao lijek?

Galen je pisao u 2 st. naše ere da plodovi borovice “čiste materijal iz bubrega i jetre” i “umjereno potiču mokrenje”.

REDOVNICI

Pravi napredak prema današnjem ginu dolazi u 11. st. naše ere kada znanost o destilaciji dolazi na tlo Europe. Samostani su bili mjesta za istraživanje i potragu a redovnici su bili više fokusirani na medicinska svojstva pića nego svojstva od kojih se, budimo iskreni, možemo napiti. U to vrijeme redovnici su destilirali “vodu života” tzv. “aqua vitae”.  Važno je napomenuti da su ta pića za redovnike imala simboličnu snagu i pokušavali su im pridružiti ljekovita svojstva tada poznatih i korištenih biljaka. Iako ne postoje detaljni zapisi možemo pretpostaviti da su naveliko eksperimentirali sa borovicom koja je u Italiji rasla u izobilju a kojoj je su i starije generacije ranije pripisivale ljekovita svojstva.

DOBA KUGE

Do sredine 14. st Europa je zahvaćena “bespomoći, agonijom i strahotama”. Kuga se nezaustavljivo širila. “Bradati Ivan” ili John of Burgundy napisao je dijelo o “liječenju epidemije” koje je ubrzo postalo hit u cijeloj Europi i bilo prevedeno na mnogo jezika tadašnje Europe. U njemo je “bradonja” predložio da je glavni razlog epidemije “loš zrak”. Riješenje problema bilo je u paljenju, između osataloga, borovice čiji će dim izgaranja zaštiti od zaraze. Potražnja za borovicom duž cijele Europe bila je ogromna kao i želja stanovnika da pobjegnu strahotama kuge.

U to “vrijeme smrti” redovničke “vode života” postajale su dostupnije širokim masama no ljudi su ubrzo shvatili da pored ljekovitih svojstava napitka od istog se možete i dobro napiti. Iako su vlasti takvu praksu pokušavale spriječiti nisu u tome uspjele. Razlog više bilo je i malo “ledeno doba” koje se pojavilo u 16 st. i zbog kojeg su usjevi slabije rađali. Vino je postalo skuplje a oni siromašniji morali su se zadovoljiti “vodom od borovice”. Rasla je trgovina loših alkoholnih pića čiji je grozan okus borovica savršeno prikrivala.

Tek u 17 st. u knjizi “The London Distiller” koje napisao John French spominje se kombinacija borovice, anđelike, anisa i ostalih sastojaka kao “voda za kugu”.

BOROVICA NA KOPNU I MORU

Veliki problem pomorcima predstavljala je bolest skorbut. 1750 god. škotski liječnik James Lind putem eksperimentiranja je otkrio da se bolest može spriječiti redovitom konzumacijom limuna. Na početku su limun konzervirali mješanjem sa rumom no daljnjim je razvojem znanosti otkriven način konzerviranja limunovog soka upotrebom šećera.  Izum Lauchlana Rosea postao je standardni lijek na svim brodovima kraljevske mornarice. Zvao se “Rose’s Lime Juice”. Časnici na brodovima mješali su ga sa ginom a obični mornari sa svojim porcijama groga (mješavina ruma i vode u omjeru 1:4).

BITTER

1820. njemački doktor Johann Gottlieb Benjamin Stewart koji je tada živio u Venezueli, u luci Angostura vidjevši svu silu brodova u luci sjetio se dobrog poslovnog plana. Kreirao je gorki recept koji je kasnije čak reklamirao kao lijek protiv “morske bolesti”. Malo rozog gina pomoglo je da gorki lijek lakše prođe. I eto nam kombinacije gina i bittera.

Još jedno piće nastalo iz puke potrebe je Gin & Tonic no taj je koktel toliko značajan za priču o ginu da ćemo je prepustiti posebnom članku.

SUVREMENO DOBA

Znanstvenici na Sveučilištu u Zagrebu potvrdili su 2005. god. da eterično ulje Juniperus Communis ima određena antibakterijska i antifungicidna svojstva. U isto vrijeme znanstvenici u Makedoniji otkrili su da lokalna sorta borovice Junipersu oxycedrus ima identična svojstva.

Cijeli izvještaj znanstvenika sa našeg Sveučilišta u Zagrebu možete preuzeti OVDJE.

Literatura: Gin, The Art and Craft of the Artisan Revival by Aaron Knoll, Gin, The Manual by Dave Broom, The Drunken Botanist, The Plants That Create The World’s Great Drinks by Amy Stewart